Postala je gotovo redovna pojava da grupe i pojedinci prikriveno nude građanima kredite na kraći ili duži rok. Ovo se uočava na našim tržnicama, kolodvorima, autobusnim stanicama gdje su napisani brojevi telefona i poziv na jeftine kredite ili pak na druge načine otplate. Na primjer zalaganjem stanova i kuća koje brzo postaju vlasništvo zelenaša jer dužnici lakomisleno padaju u dužničko ropstvo. Nudi se veća svota novca uz kamatu od 5% a da bi to zapravo bila mjesečna kamata koja brzo premaši vrijednost založene nekretnine. Tek kad shvate kakav su ugovor potpisali i bilježnički ovjerili nesretni dužnici saznaju da su izgubili stan ili kuću. Spretni mešetari ugrađuju u ugovore i pravno neosporan institut fiducije jer nevraćanjem kredita zajmodavac će postati vlasnikom zaloga koji pokriva zajam. Tako se otvaraju vrata pakla za siromašne i lakomislene ljude, naročito starije, i to je ulaz u zelenaški pakao gdje se lako sve gubi što je priskrbljeno u životu.

Opširnije...

Dvadeset i dvije godine jedna od najpopularnijih zabluda glasi: ekonomiju mogu spasiti samo strane investicije. Ova nedorečena i samopotcjenjivačka ideja postala je općim mjestom, svojevrsnim fetišem među domaćim «analitičarima», novinarima i političarima.

Takvo razmišljanje još se donekle moglo shvatiti prije petnaestak godina. U drugoj polovici devedesetih svi su živjeli u velikoj zabludi da će spas od tadašnje, pljačkaške, nacionalističke vlasti donijeti ta toliko željena tržišna ekonomija, u kojoj će svatko zarađivati u skladu sa sposobnostima, gdje će «božja ruka tržišta» sama eliminirati kriminalce, nelojalnu konkurenciju, prodavače robe sumnjive kvalitete i donijeti pravedne cijene usluga.

Opširnije...

Ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određenu svotu novca ili određenu količinu zamjenjivih stvari, dok se zajmoprimac obvezuje zajmodavcu vratiti poslije stanovita vremena isti iznos novca ili istu količinu stvari iste vrste ili kakvoće. Na primjer brašna, pšenice, cementa, gnojiva i sl. To su tzv. generične stvari. Na primljenim stvarima zajmoprimac odmah stječe pravo vlasništva (čl. 499 Zakona o obveznim odnosima, NN br. 36/2005). Zajam je čest pravni posao i uzrok brojnih sudskih sporova zbog kršenja ugovora.

Opširnije...

Svi smo krivi i molimo za još malo strpljenja, priopćavaju neimenovani izvori u vlastima naklonjenim glasilima. Kako iznenada doznajemo, potvrda o drugom udaru recesije nije nimalo iznenađujuća, iako nas je sadašnja vlast u predizbornoj kampanji uvjeravala posve suprotno. Trenutno su u modi najave da će tek četvrti kvartal donijeti određene znakove mogućeg izlaska iz gliba u kojeg smo upali još 2008. godine. Na ovome smo mjestu nekoliko puta nabrajali ekonomske pokazatelje sve drastičnijeg pada u vrijeme prošle vlade, koja isprva nije niti priznavala da se bliži velika ekonomska kriza, a kasnije je nastavila zabijati glavu u pijesak. Izgleda da ćemo i ovu vladu morati iz mjeseca u mjesec pratiti kao crni kroničari sve dubljeg potonuća, ali i bezidejnosti koja se iscrpljuje isključivo u saniranju proračuna, koji poprima fetišistički značaj, dok se ostali ekonomski aspekti zanemaruju.

Opširnije...

Mladi par Maja i Goran Maksimović u Borovu pokrenuli uspešan ugostiteljski obrt

Dok se mladi iz svojih sela mahom sele u gradove, u potrazi za poslom, 24-godišnji Borovčanin Goran Maksimović odlučio se za povratak korenima. Iz Rijeke se pre godinu dana vratio u rodno Borovo. Od novembra prošle godine vlasnik je ugostiteljskog obrta i picerije «Calzone» u Borovu koji vodi sa suprugom Majom. Mlada Slavonka i Sremac upoznali su se i zavoleli tokom studija u Opatiji, a danas su poslovni i životni partneri. Svoju ljubav nedavno su krunisali brakom. «Nekoliko godina, pet ili šest sezona radio sam na moru, prikupivši dosta iskustva. Zatim smo došli na ideju da pokrenemo vlastiti biznis, s obzirom da u Borovu nema ugostiteljskih objekata tog tipa. To je bila prekretnica. U početku, tokom prva dva meseca rada promet je bio dosta dobar, a onda je sa zimom, većim izdacima za ogrev i režije i sveopštom besparicom i posla bilo manje, ali sada je ponovo sve došlo na svoje», priča nam mladi ugostitelj. U Rijeci je proveo šest godina. Pored skupog života u podstanarstvu nije mu se dopao ni užurbani tempo života, toliko različit od opuštenog načina življenja u ravnom Sremu i pitomog mentaliteta ovdašnjih ljudi. U Opatiji, na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu, stekao je zvanje prvostupnika ekonomije, smer gastronomija i restoraterstvo što mu pomaže i u ovom novom poslu. «Dosta toga sam naučio. Ko god ima volje treba da pokuša. Nije teško i nije skupo, bar te prve tri godine», kaže ovaj Borovčanin. Ipak, o daljem školovanju zasad ne razmišlja, prvenstveno iz finansijskih razloga jer bi za nastavak studija do diplome mastera, trebao da izdvoji i do 100 hiljada kuna, što je za naše prilike veliki novac.

Opširnije...

Nagodba je zapravo ugovor osoba između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima, kojim prekidaju spor ili otklanjaju neku neizvjesnost te tako određuju svoja uzajamna prava i obveze. Neizvjesnost postoji i onda kada je ostvarivanje nekog prava pak nesigurno. Tako stoji u čl. 150 Zakona o obveznim odnosima NN br. 35/2005. Nagodba je poželjan oblik rješavanja sporova budući da je prepreka dugotrajnom sudovanju i izbjegava moguće razne sudske pogreške i troškove. Pogotovo kod dvojbenih prava (tzv. ius dubium). Popuštanje se sastoji baš u tome što jedna strana može priznati cijeli dio zahtjeva druge strane ili samo dio, pa čak i u preuzimanju neke nove obveze kao na primjer: smanjenju kamate, produženju roka, djelomičnoj otplati, kao i u davanju prava na odustatninu. Treba reći da ne postoji nagodba ako samo jedna strana popusti drugoj, prizna pravo druge strane, tada to nije nagodba i ne podliježe pravilima o nagodbi.

Opširnije...

Izvjesnu pažnju izazivaju ovih dana podaci o tome da su zadnjih deset godina realne neto plaće rasle 22 posto više od inflacije. Po nekim tumačenjima, to dokazuje isključivo kako je ovdašnji narod poslovično sklon pretjeranim žalopojkama. Dakle, od 2000. do 2010. godine plaće su u prosjeku rasle 60 posto, mirovine 55 posto, dok su cijene skočile za 32 posto.

Opširnije...