Pavle Aršinov (Veliki Bečkerek/Zrenjanin,1855 – Zagreb, 1930), profesor, pisac, član "Privrednikovog" Patronata. Potječe iz ratarske obitelji. U Pragu i Pešti studirao prirodne nauke a slušao je i pedagogiju i filozofiju. Po završetku studija prešao u Srbiju gdje je bio profesor na beogradskoj gimnaziji. Kada 1897. godine Srpsko privredno društvo "Privrednik" započinje s radom Aršinov odlazi u Zagreb da pomogne oko pokretanja rada društva kao i Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga. Njegov zadatak je bio da kao urednik lista Privrednik živom riječju agitira za ove dvije institucije. On je također radio na kulturnom podizanju seljaka, zanatlija i trgovaca preko tema koje je list Privrednik obrađivao. Za vrijeme Prvog svjetskog rata austrougarske vlasti ga zatvaraju pod optužbom za veleizdaju. Zbog bolesti, godinu dana prije smrti, Aršinov podnosi ostavku na mjesto urednika lista Privrednik, čiji je glavni urednik i suradnik bio od samog osnivanja 1898. godine. Pisao je brojne članke iz prirodnih nauka, poljoprivrede, socijalne politike, pjesme i putopise.
Lazar Bačić (Jasenovac, 1865 – Jasenovac, poslije 1940), trgovac, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Zajedno s bratom Jocom vodio je trgovinu u Jasenovcu i bio je vlasnik tamošnje ciglane. Oženio se Dragicom Bačić rođenom Miković s kojom nije imao djece. Zajedno s bratom zauzimao se za zbrinjavanje srpske omladine, poslavši "Privredniku" samo iz svog mjesta 104 đaka za šegrte. Pored redovitih novčanih prinosa, 1921. godine poklonio je "Privredniku" svoju dvokatnicu s radnjom u Zagrebu (Berislavićeva br. 4) i 100.000 dinara, čime se uvrstio među najveće "Privrednikove" dobrotvore.
Petar Vlatković (Karlovac, ? – Karlovac,1932), posjednik, trgovac, dobrotvor, član "Privrednikova" Patronata. Poslije smrti supruge Marije poklonio je "Privredniku" akcije u vrijednosti od 12.200 kruna i time je osnovao Fundaciju "Petra i Marije Vlatković iz Karlovca".
Stevan Georgijević (Mali Radinci, Srijem,1863 – Rijeka,1924), trgovac, posjednik, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Izučio je obućarski zanat u Rumi. Nastanio se u Rijeci gdje je otvorio samostalnu obućarsku radnju i trgovinu. Njegove radnje bile su prve prodavaonice obuće u Rijeci. Testamentom svu svoju imovinu, tri kuće u Rijeci (u vrijednosti od oko 180.000 kruna), ostavio je "Privredniku".
Isidor Dobrović (Šikloš,1841 – Daruvar,1914), trgovac, veleposjednik, dobrotvor i član "Privrednikovog" Patronata. Osnovao je fond za podizanje srpskog privrednog podmlatka, čija su sredstva iznosila oko 240.000 kruna. Svake godine uplaćivao je "Privredniku" iznos od 2.000 kruna. Uz kontinuiranu pomoć, sa suprugom Hristinom, poklonio je "Privredniku" dvije kuće i veliki broj akcija Srpske banke u Zagrebu u vrijednosti od oko četvrt miliona dinara. Kao jedan od najvećih dobrotvora bio je prvi doživotni predsjednik "Privrednika".
Hristina Dobrović (Daruvar, 1851 – Daruvar, 1910), dobrotvorka, osnivač i predsjednica Dobrotvorne zadruge "Srpkinja". Supruga Isidora Dobrovića. Zajedno s njim tokom života priložila je "Privredniku" preko 30.000 kruna.
Mile pl. Drakulić (Mrsinjgrad, Lika, 1825 – Zagreb, 1908), kapetan, zastupnik, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Za života ostavi je svu svoju imovinu "Privredniku" u iznosu od 10.000 kruna s preporukom da se osnuje fond koji će nositi njegovo ime, a čiji će se prihodi trošiti za obučavanje siromašnih šegrta za zanate i trgovinu.
Mihajlo vitez Zubović (Vrelo, Korenica, 1832 – Zagreb,1913), domobranski major, narodni zastupnik, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Profesor na domobranskoj vojnoj akademiji u Pešti. Osnivač i pokretač Srpske čitaonice u Zagrebu. Jedan od osnivača i član Upravnog odbora Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga. Poklonio je "Privredniku" 1912. godine dvokatnicu u Medulićevoj ulici broj 30 u Zagrebu.
Mihailo Ivančević (Karlovac, 1847 – Zagreb, 1912), trgovac, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Zastupnik za nekoliko evropskih trgovačkih kuća u Trstu. Govorio je četiri jezika: talijanski, njemački, francuski i engleski. Kada se nastanio u Zagrebu pristupio Savezu srpskih zemljoradničkih zadruga i "Privredniku" koji je pomagao i materijalno.
Katica Ivošević (Vinkovci, 1850 – Vinkovci, 1934), dobrotvorka i članica "Privrednikovog" Patronata. Poklonila je "Privredniku" 1912. godine štednu knjižicu Srpske banke u Zagrebu s iznosom od 40.000 kruna, s tim da ona doživotno ubire kamate po ulogu. Deset godina kasnije "Privredniku" je poklonila 300.000 kruna gotovine, 7 akcija Srpske banke u Zagrebu i kuću u Vinkovcima. Prenoseći svu tu imovinu na "Privrednik" odredila je da se ona isključivo koristi za podizanje privrednog podmlatka.
Đorđe Jagnić (Cage, Okučani, 1855 – Pakrac, 1931), trgovac, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Među prvima se priključio "Privredniku". Jedan je od osnivača i članova uprave Srpske banke i Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga u Zagrebu. U Pakracu je osnovao Prvu srpsku štedionicu. Veoma se zalagao za širenje srpskih zemljoradničkih zadruga u Austro-Ugarskoj. Zahvaljujući njemu iz pakračke eparhije poslano je preko 2.000 siromašne djece na izučavanje zanata i trgovine. Poklonio je "Privredniku" svoju kuću u Pakracu.
Marija Jakšić (Slavonski Brod, 1852 – Slavonski Brod, 1918), rođena Kosić, veleposjednica, dobrotvorka, članica "Privrednikovog" Patronata. Bila je udana za Vasu Jakšića trgovca iz Dervente. Poslije muževe smrti, 1904. godine, "Privredniku" i Srpskom prosvjetno-kulturnom društvu "Prosvjeta" iz Sarajeva poklanja po 20.000 kruna. Pored toga, srpskoj crkvenoj opštini u Derventi poklonila je svoje akcije Srpske banke, srpskoj crkvenoj opštini u Slavonskom Brodu ostavila je vinograd s kućom, a srpskoj crkvenoj opštini u Trebinju kuću u Zadru.
Stevan S. Kalember (Bjelopolje, Korenica, 1862 – Beograd, 1946), trgovac, narodni zastupnik, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Najprije je radio kao trgovački pomoćnik u Gospiću i Zagrebu. U Korenici je otvorio radnju 1887. godine. Bio je poslanik na Srpskom narodno-crkvenom saboru u Sremskim Karlovcima, gdje se zalagao za crkveno-općinsku autonomiju. Kao pristalica narodnog jedinstva pripadao je Hrvatsko-srpskoj koaliciji. U veleizdajničkom procesu, 1908-1909, proveo je godinu i dva mjeseca u istražnom zatvoru, a zatim je osuđen na 6 godina zatvora. Biran je za zastupnika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS. Jedan je od osnivača Srpske banke i član njenog najužeg rukovodstva. Zahvaljujući njemu iz koreničke općine poslano je preko 300 siromašnih đaka u "Privrednik" kako bi se osposobili za zanate i trgovinu.
Paulina Matijević (Karlovac, 1861 – Pariz, 1926), velika dobrotvorka, članica "Privrednikovog" Patronata. Paulina Matijević, rođena Lađević, bila je kćerka Đoke Lađevića, trgovca iz Karlovca. Udala se za Vladimira Matijevića 1883. godine. Jedna je od utemeljivača tzv. Krajcaraškog društva (društva srpskih gospođa koje su svakodnevno skupljale sitne dobrotvorne priloge), iz kojeg je nastala prva Srpska škola u Zagrebu. Njenom inicijativom osnovana je Ženska dobrotvorna zadruga "Srpkinja" u Zagrebu, iz koje je proizašao Srpski djevojački internat, čiji je zadatak bio odgoj ženskog podmlatka. Krajem 1904. godine "Privrednik" je proširio svoju djelatnost i na brigu za žensku djecu upravo zahvaljujući nastojanjima Pauline Matijević. Sav svoj imetak, 4.000 akcija Srpske banke u Zagrebu, ostavila je "Privredniku" za vječito uzdizanje i unapređivanje siromašne srpske omladine.
Hadži Gavra Plavšić (Vukovar, 1849 – Novi Sad, 1937), apotekar, dobrotvor, član "Privrednikovog" Patronata. Kako nije imao djece najveći dio svoje imovine ostavio je "Privredniku". Ostavio je brojne legate srpskim pravoslavnim opštinama u Novom Sadu, Vukovaru i Beloj Crkvi.
Jelena Đ. Popović (Zagreb, 1854 – Zagreb, 1904), dobrotvorka. Poslije smrti supruga Đure Popovića, 1886, s velikim je uspjehom preuzela vođenje sjemenarske trgovačke radnje. Bila je osnivač Dobrotvorne zadruge "Srpkinja" i Srpskog djevojačkog internata. Jedna je od pokretača ideje o osnivanju Saveza dobrotvornih zadruga "Srpkinja". Ostavila je brojne legate srpskim institucijama u Zagrebu.
Konstantin Stojšić (Vukovar, 1826 – Beč, 1908), trgovac, dobrotvor. Svu svoju imovinu u iznosu od preko 7.000 kruna ostavio je "Privredniku", od čega je osnovana zadužbina "Konstantin Stojšić iz Vukovara". Kao vječnu uspomenu na njega "Privrednik" mu je podigao spomenik u srpskom dijelu Centralnog groblja u Beču.
Nikola Ćuk (Bruvno, Lika, 1860 – Zagreb, 1937), trgovac, dobrotvor, osnivač i član uprave Srpske banke u Zagrebu, jedan od osnivača i član «Privrednikovog» Patronata. Sa 15 godina otac ga je doveo u Zagreb gdje je šegrtovao kod jednog trgovca. Vrlo brzo je postao uspješan trgovac pa je već sa 25 godina otvorio samostalnu trgovačku radnju koja je ubrzo postala jedna od najvećih i najpoznatijih u Zagrebu a on se veoma brzo obogatio trgujući vinom i šampanjcem. Bio je jedan od osnivača Srpskog privrednog društva «Privrednik», njegov veliki dobrotvor. Na početku rada «Privrednika» ustupio je svoj vinograd u blizini Zagreba kao svojevrsno prihvatilište, odakle je preko 2.000 pitomaca poslano na obučavanje na razne zanate i trgovinu. Bio je aktivan u radu Saveza srpskih zemljoradničkih zadruga, Zagrebačke burze i mnogih drugih privrednih institucija u Zagrebu.
(Prema knjizi Petra V. Krestića: Srpsko privredno društvo «Privrednik» (1897-1918), Historijski institut i Službeni glasnik, Beograd, 2002)
